Važni čimbenici koji utječu na probavljivost hrane za životinje
a) životinjski čimbenici
b) čimbenici biljnih hraniva
c) procesuiranje hrane
Razumijevanje funkcije probavnog sustava životinja uvelike pomaže proizvođačima u proizvodnji. Boljim znanjem o probavi proizvođač dobiva bolji uvid u zdravlje svojih životinja.Probava je proces koji se događa u probavnom sustavu, a uloga probavnog sustava je mehanička i kemijska razgradnja hrane, apsorpcija hranjivih sastojaka u krvni i limfni optok te defekacija. 1. Vrste: Razlike u probavljivosti hrane između različitih vrsta životinja vezane su uz građu probavnog sustava i njihovu fiziološku funkciju. Životinje sa složenim želucem-preživači, zahvaljujući dobro razvijenoj mikroflori buraga znatno bolje koriste gruba-voluminozna krmiva bogata celulozom od nepreživača. Razlike su uočljive i između pojedinih preživača. Tako goveda bolje koriste ova krmiva od ovaca, što se objašnjava većom zapreminom buraga i bogatstvom mikroflore. Životinje s jednostavnim želucem, nepreživači, hranu probavljaju enzimima probavnih sokova vlastitog organizma i najbolje koriste koncentrirana krmiva s malim udjelom sirove vlaknine. 2. Dob: Starost životinja može utjecati na probavljivost hrane. Mlade kategorije životinja, zbog postupnog razvoja funkcija probavnih organa ne mogu kvalitetno koristiti krmiva bogata sirovim vlaknima. 3. Rad (radno opterećenje): Lakši rad poboljšava probavljivost hrane, dok težak rad to smanjuje. 4. Individualnost: Svaki organizam ima različitu sposobnost probavljanja hrane. Individualno svojstvo probave temelji se na činjenici da je svaka životinja drugačijeg temperamenta, da ima specifičnu građu (npr zuba) i da nije istog zdravstvenog svojstva. Kod iste vrste opažena je pojedinačna varijacija od čak 25% u probavnoj sposobnosti iste hrane. Međutim, većina životinja pokazuje odstupanje od oko 4 - 5%. 5. Razina hranjenja: Na probavljivost utječe i količina hrane u obroku. Obilna hranidba je nepoželjna jer ubrzava prolaz ingesta kroz probavni sustav i smanjuje vrijeme djelovanja probavnih sokova. Istodobno se smanjuje i vrijeme resorpcije probavljivih tvari, što izravno utječe na manju probavljivost. Sniženje probavljivosti pri obilnoj hranidbi jače je izraženo kod preživača nego kod nepreživača, i to osobito kod nisko produktivnih životinja. 6. Iznenadna promjena sastava hrane: Probavljivost može znatno varirati, ovisno o sustavu obroka. Ovo posebno vrijedi kod voluminoznih krmiva, gdje količina pojedinih hranjivih tvari ovisi o stadiju vegetacije, načinu spremanja i dr. Kod monogastričnih životinja s enzimatskom probavom sastav obroka, jedna vrsta hrane nema velikog utjecaja na probavljivost druge vrste. Kod preživača je ovaj utjecaj izraženiji jer probava ovisi o sastavu i količini mikroorganizama u buragu. 7. Patološka i stresna stanja: Probavljivost je smanjena kod stresnih i uglavnom kod oboljelih životinja. Fizičku formu stada potrebno je pratiti i održavati. Neophodno je spriječiti ili u potpunosti izbjeći razne bolesti. 8. Autohtone sekrecije u izmetu: Feces sadrži ne samo neapsorbirane djelove hrane , već i neke endogene organske komponente (odumrle epitelne stanice probavnih organa, enzimi , produkti bakterijske fermentacije i sl.). Prividna probavljivost proteina ne uključuje autohtonu (urođenu) sekreciju koja postaje dio izmeta. Fluktuacije u autohtonom dijelu uzrokuju promjene u mjerenju probavljivosti. 9. Graviditet: Praćenje, održavanje i razvoj intenziteta reprodukcijske funkcije je povezano i sa sustavom hranjenja. 10. Fiziološko stanje: Potpuno poznavanja fiziologije domaćih životinja je također potrebno uključiti u sustav hranjenja u cilju preveniranja metabolitičkih poremećaja i deficita pojedinih hraniva.
1. Kemijski sastav hrane za životinje: Hranjivi sastojci i energija iz hrane su potrebni za normalno funkcioniranje organizma i njegovu izgradnju. Probavljivost hrane je usko povezana s kemijskim sastavom. Krma bogata vlaknima (celuloza, hemiceluloza, lignin) slabije je probavljivošću. Na kemijski sastav krme utječu brojni čimbenici poput sastava tla, stajnjaka i gnojidbe, opskrbe vodom, stadija zrelosti biljke, učestalosti rezanja, vrste i sorte biljaka, klime, itd. Prevladavajući faktor je stupanj zrelosti prilikom rezanja. Proizvođač treba dobro poznavati potrebe svojih životinja i pratiti njihove potrebe za hranjivim tvarima. 2. Raznolikost biljaka: Bitno je detaljno poznavati probavljivost (uvjetovanu anatomskom građom organa za probavu i njihovom funkcijom) kako bi iskoristili puni potencijal krmiva te time osigurali zdravlje životinje i poboljšali ekonomiju proizvodnje. Razlike između sorti unutar iste vrste mogu biti zbog fizičkog sastava biljke npr: omjer lista i stabljika, plodnost tla itd. 3. Faza žetve: Sa zrelošću se sadržaj lignina u biljnoj / krmnoj hrani povećava dok se probavljivost smanjuje. Rano sječene biljke imaju veću probavljivost od kasnorezanih.4. Razina škroba:Visoka razina škroba s malo vlakana u prehrani preživača može rezultirati padom pH rumena koji smanjuje probavljivost celuloze. 5. Topljivost proteina: Topljivost hranjivih sastojaka hrane za životinje pozitivno je povezana s probavljivošću.
6. Antinutritivne tvari: Ubrajaju se: antienzimi-inhibitori proteaza (tripsin, kimotripsin & amilaza inhibitori), lektini, tanini, antigeni proteini, estrogeni, flatulinske tvari, antivitamini, glukozinolati , fitati , beta-glukani u ječmu, topljivi pentozani i polifenoli u raži i dr. Neutralizacija prisutnih antinutritivnih tvari se postiže odgovarajućom hidrotermičkom obradom ili kemijskom ekstrakcijom ulja odnosno enzimatskom razgradnjom te i ograničenjem udjela u obrocima određenih životinja. Inaktivacijom antinutritivnih tvari se povisuje probavljivost biljnih hraniva.
Način pripreme morao bi biti optimalan u smislu da očuva hranjivu vrijednost, te da učini krmu što probavljivijom. Pojedine životinje preferiraju i bolje probave usitnjenu ili na neki način prerađenu krmu.Sastav krmiva diktira probavljivost, s obzirom na podjelu krepka i voluminozna krmiva. Istraživanja su pokazala da su krepka krmiva obično i probavljivija zbog nižeg sadržaja vlakana Udio pojedinih sastojaka je bitan jer obrok životinje moraju biti izbalansiran tako da sadrži primjerenu nutritivnu vrijednost, također pojedini sastojci mogu inhibirati probavljivost druge. 1. Veličina čestica hrane: Općenito mljevenje povećava probavljivost zbog povećanja površine za enzimsko djelovanje. Ako je biljna krma prefino samljevene probavljivost vlakana se smanjuje dok se ukupna potrošnja povećava zbog povećane brzine prolaska. Obrazac predželudčane fermentacije također se mijenja zbog finog mljevenja sirovina. 2.Toplinska obrada krmiva: Povećava probavljivost bjelančevina, a novijim metodama toplinske obrade značajno se povećava probavljivost ugljikohidrata. 3. Namakanje: Namakanje žitarica i hrane u vodi prije hranjenja uglavnom povećava probavljivost. 4.Prerada zrna/hrane: Obrada kuhanjem, parnom obradom, mikronizacijom, peletiranjem, kuhanjem ekstruzijom poboljšava njihovu probavljivost. Međutim, neke obrade mogu rezultirati toplinski oštećenim proteinima koji su razmjerno manje probavljivi. 5.Sušenje-sjeniranje-siliranje: Ishrana goveda (posebno mliječnih krava) nije zamisliva bez voluminozne hrane što se posebno odnosi na sve vrste silaža i sjenaža te žitarica , leguminoza i drugih hranjivih biljnih krmiva. Probavljivost voluminoznih krmiva značajno varira ovisno o vegetacijskoj sezoni.(tj o vremenskim prilikama). Dinamičko kontroliranje procesuiranja (posebno siliranja: priprema i pravovremene intervencije) je neophodno za izbjegavanja loših ishoda fermentacije. Kemijski sastav nutrijenta se mijenja tijekom hranidbene sezona te kontinuirano praćenje promjene sadržaja i ukupne i dinamičke probavljivosti je preduvjet za najprecizniji mogući tj optimalni sustav hranjenja.
6. Udruženi učinak krmiva: Udio pojedinih sastojaka je bitan jer obrok životinje mora biti izbalansiran tako da sadrži primjerenu nutritivnu vrijednost, također pojedini sastojci mogu inhibirati probavljivost druge. Jedno krmivo može utjecati na probavljivost druge stočne hrane što je tzv „asocijativni učinak“ hrane , npr. protein olakšava predželudčanim mikroorganizmima razgrađivanje složenih ugljikohidrata (škrob,celuloza...). Razina proteina: "Asocijativni učinak" hrane na probavljivost jednih na druge vidljiviji je kod preživača, kada dodavanje proteina ili NPN spoja niskom obroku proteina povećava mikrobnu probavu sirovih vlakana stimulirajući rast mikroorganizama u burag. Kako se razina proteinskih obroka povećava, povećava se probavljivost svih hranjivih sastojaka. Slično, kako se snižava razina proteinskih dijeta, smanjuje se probavljivost svih hranjivih sastojaka. Ugljikohidrati: Kroz probavu životinjski organizam dobiva energiju koja se oslobađa razgradnjom hranjivih sastojaka (energetski bogati hranjivi sastojci). Priroda i razina prehrambenih ugljikohidrata utječu na probavljivost svih hranjivih tvari prisutnih u prehrani. Visok sadržaj vlage u miješanoj prehrani smanjuje njihovu probavljivost. Što je veći postotak sirovih vlakana u obroku, niža je probavljivost suhe tvari i svih ostalih hranjivih sastojaka. Sol i voda: Odgovarajuća količina soli i vode poboljšavaju cjelokupnu probavljivost. Kod mnogostaničnih životinja s enzimatskom probavom sastav obroka, odnosno jedna vrsta hrane nema velikog utjecaja na probavljivost druge vrste. Kod preživača je ovaj utjecaj izraženiji jer probava ovisi o sastavu i količini mikroorganizama u buragu. 5. Dodane masti / ulje: Dodane masti uglavnom smanjuju probavljivost vlakana jer ulja prekrivaju čestice hrane i mikrobe. 6. Dodavanje aditiva: Aditivi, npr. enzimi ,probiotici, prebiotici i dr povećaju probavljivost.
Poboljšanje probavljivosti svih hranjivih sastojaka: Hranidba životinja je najveći proizvodni trošak. Nepravilna hranidba uzrokuje velike proizvodne gubitke. Zato je potrebno detaljno poznavati probavljivosti (ukupnu,prividnu,dinamičku) kako bi iskoristili puni potencijal hraniva , osigurali zdravlje životinja te poboljšali ekonomiju proizvodnje. Poboljšanje probavljivosti proteina i aminokiselina također naglašava potencijal smanjenja udjela dušika u prehrani i tako smanjuje utjecaj na okoliš, probleme vezane uz zdravlje zbog neprobavljivih proteina, supstrata za nekorisne bakterije i topline proizvedene katabolizmom proteina. Kada se traži minimiziranje troškova hrane, uvijek treba uzeti u obzir profitabilnost. Kako se razina hranjivih tvari povećava, povećava se i cijena hrane. Međutim, zbog poboljšanih performansi, povećavaju se i prihodi, a samim tim i povećava se marža nad troškovima hranjenja. Maksimalna marža očito se ne ostvaruje samo minimiziranjem troškova hranjenja, već i uzimanjem u obzir ukupne probavljivosti hranjivih tvari.
